Stranice

петак, 22. фебруар 2013.

Ti i ja. Nismo se slučajno sreli, nismo se dogovorili, nismo planirali.. Istina.. to je san, ali san, koji neko nikada ne odsanja na javi. Spazili smo jedno drugo u moru ljudi. Ne, to nije prava reč, "spazili".. Osetili smo se.
Da, osetili se bez reči, bez dodira, bez pogleda. Koliko jaka moraju biti osećanja, koliko istančan senzibilitet.. A, onda je počela naša priča.. Ljubav, bes, ljubav, zelja, strepnje i uvek ljubav.. Dobila sam odgovore, koji su mi trebali.. Pustio si me da ušetam u tvoje srce, kineski zid se polako rušio..Odgovori su se nizali jedan za drugim...
A, onda sam shvatila, da ti više nisi stranac u noći. Postao si neko koga obožavam, neko koga volim i milujem u stvarnosti.. Naš san se pretvorio u javu.. Postao si moj dan, moja noć, moj nemir i moj spokoj. Moja čežnja ,moja želja. Tvoj osmeh daje smisao mom zivotu, tvoje reči me dižu u visine koje niko nije dosegnuo.

Нема коментара:

Постави коментар