Sedim sama, oko mene tama, crna noć. Svetiljke u daljini... dodirujem vazduh, upijam svetlost, ona neće k' meni, ide od mene. Ustajem, idem prema svetlu, u srcu nada... Odjednom svetla na svakom uglu, razbija se tama, ali nigde nema tebe... Možda ćeš se pojaviti jednom u svetlosti petrolejke ili velikog svetla sa ugla... Možda ćemo kraj večernje lampe razmeniti poglede kradom... Ma neka i to bude, samo neka bude sa nadom...
Нема коментара:
Постави коментар