Možda se izgubim na putu od ponosa do očaja ili zauvek zapnem između tvoje slabosti i svog inata.
Nesrećna? Pa, za njih je nesrećno sve što ne razumeju. Nije to bila nesrećna ljubav, nego je sve oko nje bilo nesrećno.
Lako je to sa snovima. Nevolje krenu onda kad tumačim stvarnost.
U oblacima ne živi niko, samo neostvareni snovi...
Ljubav je jedna strast koja ne priznaje ni prošlost ni budućnost.
Teško je voleti, još teže ne voleti, a najteže je naći voljenog koji te voli.
Samo je on večiti dokaz, da svako ima onog kog nema...
Život ti servira samo ono što možeš da podneseš, sasvim nezavisno od toga da li želiš. M.N.
уторак, 29. јул 2014.
A mi smo se krili mrakom, ne želeći da iko sazna koliko smo potrebni jedno drugom... a svi su znali...
понедељак, 28. јул 2014.
"Niko nije toliko hrabar da se zavuče u moje prste, u svaku pukotinu u očima, i da teče mojim krvotokom tako bezbrižno, kao što ti smeš." M.N.
Takva je, kao da sam birao sam svaki deo nje.
Jednostavno, još nije bio red na nas...
субота, 26. јул 2014.
Moje želje su bile maglovite i rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i lepšem od mašte.
- Ti bi otišla? - Otišla bih. - Zato što me ne voliš? - Zato što te volim.
Al’ neke se noći naprosto dogode...
Niko ti ne može biti toliki stranac kao osoba koju si nekada voleo.
Ožiljci podsećaju gde smo bili, ali ne diktiraju gde idemo.
Shvatio je da mu je ona ne samo bliska, već da sada ne zna gde prestaje ona, a počinje on...
Jedino u mojim očima postaješ savršenstvo.
Znaš onaj osećaj, najgluplji mogući, kad niti šta želiš, niti šta planiraš niti se čega bojiš, samo se razlila praznina beskrajna kao pustinja.
Hiljadu puta od jutros, kao nekad te volim. Hiljadu puta od jutros ponovo ti se vraćam.
Tako to biva. Čudni su magneti u nama. Ništa nas ne privlači tako dobro kao odbijanje.
Oduvek sam se divio ljudima koji jako vole, onako svim svojim bićem. Možda zato što ja nikad nisam bio tako voljen ili možda zato što ja jedino tako i umem da volim.
Iza svake osobe stoji nekoliko zaboravljenih i nekoliko potisnutih.
Ja znam da ništa ne znam. Koja je tvoja prednost?
петак, 25. јул 2014.
I pogledi su reči, samo iskrenije.
Možda je najbolje ništa ne imati, ne želeti, ne voleti. Jedino tada ne možeš ništa izgubiti.
Stvar je u tome što je vrlo teško ne misliti na nekoga.